žrtva (lat. sacrificium), u povijesti religija, obredni čin za kojega se božanstvu prinosi žrtveni dar ili prinos (predmet, poljodjelski proizvodi, životinje, ljudi). Žrtva je temeljni oblik religijskog života i tvorila je posebice u ranim religijama jednu od najvažnijih kultnih radnji. Prinose ju posebne osobe (svećenici), na posebnu mjestu (žrtvenik), unutar žrtvenog obreda i s pomoću žrtvenoga pribora. U prinošenju žrtve sadržan je stav da pojedinac ili zajednica daruju božanstvu nešto od svojega, simboličan dio sebe, i tako stupaju u zajednicu s božanstvom. S obzirom na svrhu, žrtva može biti kultna (štovanje božanstava), ekspijatorna (naknada za grijehe) i propicijatorna (radi umilostivljenja božanstva). S obzirom na predmet žrtvovanja, žrtva može biti ljudska (tijelo, duša) i supstitucijska (životinja, predmet, poljodjelski proizvod), krvna (žrtvovanje ljudi i životinja) i nekrvna (predmeti i poljodjelski proizvodi). Za žrtvu je karakteristično da se dijelom ili u cijelosti uništava (spaljuje ili konzumira na žrtvenoj gozbi), čime se simbolizira neopozivost i posvemašnjost prinesena dara. S humanizacijom religije i unošenjem u nju etičke sastavnice, ljudske se žrtve zamjenjuju (supstitucijska žrtva) žrtvenom životinjom, a krvne nekrvnom (biljni proizvodi). U daljnjoj spiritualizaciji religije materijalnoj ili obrednoj žrtvi suprotstavlja se unutarnja ili duhovna žrtva (čovjekova moralna ili duhovna usmjerenost).
